27. dio
Krenula je prema meni a ja nisam znala sto da napravim pa
sam ostala stajati ukocena gledajuci je sa strahom u ocima. Ne znam ni sama
zasto sam je se bojala ali ta zena je sirila neku negativnu vibru uokolo.
Priblizavala mi se sve vise i vise i iz daljine sam mogla namirisati njen jaki
parfem koji je mirisao vrlo dobro. Moram priznati, cura je imala stila a i bila
je prelijepa. Ljepsa od mene i strah me da ce Kristijan izabrati nju a ne
mene,ali sada nije bilo vrijeme za to.
'Sto ti ovdje radis?' Upitala sam je bjesnim glasom. Samo me pogledala i pocela se smijati, mrzila
sam taj njen smijeh.
'Opet se susrecemo kao sto vidis.' Rekla je i ponovno se
nasmijala. 'Ali ovaj put si pretjerala. Rekla sam ti da se maknes od njega ako
ne zelis posljedice. Ne znas s kime imas posla.'
'Ma tko si mi ti da mi govoris sto da radim? Ostavi mene i
njega na miru. Shvati da te ne voli i da vi nemate nikakvu buducnost. Nista
ovime neces postici.' Odbrusila sam joj i pocela ubrzano hodati.
'Ovo nije gotovo.' Izderala se kucka ili tako zvana
Viktorija i usla u svoj auto. Ne mogu je podnijeti, pokusava me unistiti a ni
ne znam na sto je sve spremna. Ne znam trebam li i ovo reci Kikiju ili ne.
Pametnije bi mi bilo da sutim.
Kristijan P.O.V's
'Hej,malena' Rekao sam Ivana koja je uzurbano usla u stan i
zagrlila me cvrsto. Imao sam neki osjecaj da nesto nije u redu ali nisam je
htjeo nista pitati pa sam je poljubio u tjeme i stisnuo uz sebe. 'Gladna sam,
ocemo naruciti nesto?' Upitala me i nasmijesio sam joj se. Preslatka je kada nesto
trazi. 'Sto god zelis,ljepotice.' Tiho sam joj sapnuo i utipkao broj pizzerie.
'Danas si dobre volje vidim.' Rekla je sa osmijehom na licu i nisam znao zasto
to misli,ali nisam joj ni stigao nista reci na to kada je vec zbrisala u dnevni
boravak i legla na kauc. Vidjelo se na njoj da je umorna pa sam se polako legao
pokraj nje i zagrlio sam ju, mogli smo zaspati tako ali nakon pola sata
razbudilo nas je zvono dostavljaca. Dignuo sam se i krenuo prema vratima,
platio sam decku i donio pizzu do Ivane. 'Zar cemo jesti ovdje? A da idemo u
kuhinju?' Upitala me zijevajuci. Samo sam joj se nasmijesio i odnio pizzu na
stol,bila je umorna i ne bi bilo lose da prespava kod mene. Nije vec dugo.
Ivana P.O.V's
U trenutku kada sam krenula prema stolu zavibrirao mi je
mobitel. Stigla mi je poruka od broja kojeg ne znam. 'Upravo ti gledam u sestru
koja je ispred zgrade sa prijateljima. Bolje se makni od njega ako zelis da
onda ostane gdje je.' Pisalo je na ekranu a kroz mene je prosla neka jeza i srce
mi je pocela ubrzano kucati i oducila sam da mi je najbolje da se vratim doma.
'Umm...Ovaj nisam bas gladna pa idem. Javim ti se sutra ili
kad stignem.' Rekla sam nekim nesigurnim glasom i bilo mi je zao sto odlazim od
njega ali ne znam na sta je ona kucka sve spremna.
'Cekaj, sto se upravo dogodilo?' Pitao me Krisitijan i
primio za ruku ne dopustajuci mi da odem od njega. 'Jel sve oke?'
'Ma sve je super,ne moras se brinuti samo sam umorna i to je
to. Najbolje je da sada odem i naspavam se pa cemo se sutra cuti.' Osjecala sam
se uzasno dok sam mu lagala ali niije bilo drugog izbora.
'Dopusti mi bar da te odvezem doma.' Rekao je ljubazno i
uzeo kljuceve od auta. Ovo nije pametna ideja,ako je ona vidjela Lorenu ispred
zgrade znaci da je jos uvijek tamo i ne zelim ni pomisljati sto se moze
dogoditi ako ga ugleda.
'Ma ne trebas,mogu jednostavno nazvati taksi a ti pojedi
pizzu da se ne ohladi.' Poljubila sam ga njezno i krenula prema dizalu, kao sto
sam i mislila isao je za mnom i na kraju sam mu dopustila da me odvede doma.
Dosli smo do moje zgrade a Lorena je jos uvijek bila sa
svojim prijateljima ali pricala je sa njom. Sa Viktorijom.
