27. dio

Krenula je prema meni a ja nisam znala sto da napravim pa sam ostala stajati ukocena gledajuci je sa strahom u ocima. Ne znam ni sama zasto sam je se bojala ali ta zena je sirila neku negativnu vibru uokolo. Priblizavala mi se sve vise i vise i iz daljine sam mogla namirisati njen jaki parfem koji je mirisao vrlo dobro. Moram priznati, cura je imala stila a i bila je prelijepa. Ljepsa od mene i strah me da ce Kristijan izabrati nju a ne mene,ali sada nije bilo vrijeme za to.

'Sto ti ovdje radis?' Upitala sam je bjesnim glasom.  Samo me pogledala i pocela se smijati, mrzila sam taj njen smijeh.  

'Opet se susrecemo kao sto vidis.' Rekla je i ponovno se nasmijala. 'Ali ovaj put si pretjerala. Rekla sam ti da se maknes od njega ako ne zelis posljedice. Ne znas s kime imas posla.'

'Ma tko si mi ti da mi govoris sto da radim? Ostavi mene i njega na miru. Shvati da te ne voli i da vi nemate nikakvu buducnost. Nista ovime neces postici.' Odbrusila sam joj i pocela ubrzano hodati.

'Ovo nije gotovo.' Izderala se kucka ili tako zvana Viktorija i usla u svoj auto. Ne mogu je podnijeti, pokusava me unistiti a ni ne znam na sto je sve spremna. Ne znam trebam li i ovo reci Kikiju ili ne. Pametnije bi mi bilo da sutim.

Kristijan P.O.V's

'Hej,malena' Rekao sam Ivana koja je uzurbano usla u stan i zagrlila me cvrsto. Imao sam neki osjecaj da nesto nije u redu ali nisam je htjeo nista pitati pa sam je poljubio u tjeme i stisnuo uz sebe. 'Gladna sam, ocemo naruciti nesto?' Upitala me i nasmijesio sam joj se. Preslatka je kada nesto trazi. 'Sto god zelis,ljepotice.' Tiho sam joj sapnuo i utipkao broj pizzerie. 'Danas si dobre volje vidim.' Rekla je sa osmijehom na licu i nisam znao zasto to misli,ali nisam joj ni stigao nista reci na to kada je vec zbrisala u dnevni boravak i legla na kauc. Vidjelo se na njoj da je umorna pa sam se polako legao pokraj nje i zagrlio sam ju, mogli smo zaspati tako ali nakon pola sata razbudilo nas je zvono dostavljaca. Dignuo sam se i krenuo prema vratima, platio sam decku i donio pizzu do Ivane. 'Zar cemo jesti ovdje? A da idemo u kuhinju?' Upitala me zijevajuci. Samo sam joj se nasmijesio i odnio pizzu na stol,bila je umorna i ne bi bilo lose da prespava kod mene. Nije vec dugo.  

Ivana P.O.V's

U trenutku kada sam krenula prema stolu zavibrirao mi je mobitel. Stigla mi je poruka od broja kojeg ne znam. 'Upravo ti gledam u sestru koja je ispred zgrade sa prijateljima. Bolje se makni od njega ako zelis da onda ostane gdje je.' Pisalo je na ekranu a kroz mene je prosla neka jeza i srce mi je pocela ubrzano kucati i oducila sam da mi je najbolje da se vratim doma.

'Umm...Ovaj nisam bas gladna pa idem. Javim ti se sutra ili kad stignem.' Rekla sam nekim nesigurnim glasom i bilo mi je zao sto odlazim od njega ali ne znam na sta je ona kucka sve spremna.

'Cekaj, sto se upravo dogodilo?' Pitao me Krisitijan i primio za ruku ne dopustajuci mi da odem od njega. 'Jel sve oke?'

'Ma sve je super,ne moras se brinuti samo sam umorna i to je to. Najbolje je da sada odem i naspavam se pa cemo se sutra cuti.' Osjecala sam se uzasno dok sam mu lagala ali niije bilo drugog izbora.

'Dopusti mi bar da te odvezem doma.' Rekao je ljubazno i uzeo kljuceve od auta. Ovo nije pametna ideja,ako je ona vidjela Lorenu ispred zgrade znaci da je jos uvijek tamo i ne zelim ni pomisljati sto se moze dogoditi ako ga ugleda.

'Ma ne trebas,mogu jednostavno nazvati taksi a ti pojedi pizzu da se ne ohladi.' Poljubila sam ga njezno i krenula prema dizalu, kao sto sam i mislila isao je za mnom i na kraju sam mu dopustila da me odvede doma.

Dosli smo do moje zgrade a Lorena je jos uvijek bila sa svojim prijateljima ali pricala je sa njom. Sa Viktorijom.

I pokusati cu sve cesce i cesce postavljati nove dijelove i nemojte zaboraviti komentirati:-))