26. dio

Vec tjedan dana se nisam cula sa Viktorijom. Izgleda da su njene prijetnje bile obicne lazi samo da bi me prestrasila. Sve se je promijenilo u mojoj obitelji. Mama i tata su sretniji pa cak i Lorena, pronasla je novo drustvo u skoli koje mi se uopce ne svida. Vec mogu vidjeti da svi puse i piju. Samo se nadam da nece ona poceti, ako vec nije. Nisam se cula sa Kikijem od jucer ujutro. Danas je nedjela i sutra ponovno idem u skolu. Prvi tjedan skole je najgori. Imamo najvise inicijalnih i to mi nije jasno. Drugo polugodiste je a ne nova godina.

Vec mi je dosta da su svi nasmijani i sretni, postaje precudno. Danas je mama kuhala rucak i smijala se, a nista nije bilo smijesno. Nemam pojma sto se dogada. Danas je ponedjeljak a nisam se cula sa Kikijem od subote i sve vise i vise se brinem. Navecer cu proci do njega da vidim sto se dogada.

'Gdje si ti?' Cula sam njegov glas preko telefona. U pocetku mi nista nije bilo jasno, kako gdje sam ja? To bi ja njega trebala pitati. 'O cemu ti? Ne javljas mi se vec dva dana i sada ja ispadam kriva za to.' Rekla sam mu pomalo bezobrazno na to a samo je uzdahnuo. 'Mogu pogoditi. Sestra ti nije rekla da sam te zvao vec pet puta?' Upitao me sada malo ljutito a meni je doslo da ju isti tren bacim kroz prozor. 'Oprosti, stvarno nisam znala, promijenila se na gore i vise ju ni ne prepoznajem. Danas cu doci kod tebe pa cemo pricati o svemu.' Poklopila sam i krenula u sobu. 'Sad me slusaj zato jer cu ti ovo reci samo jednom.' Povisila sam glas na Lorenu koja me je gledala sva u cudu. Nije me bilo briga. 'Ne znam  sto se dogada sa tobom. Pa kako se to ponasas?! Imas samo 13 godina. 13 GODINA! Kada me netko nazove ili ostavi poruku, ti mi to trebas prenijeti. Jeli jasno? Ne odlucujes ti hoces li ili ne, samo preneses. I vise nemoj ni pokusati izlaziti ili druziti se sa onim propalicama iz skole. Vidjela sam kakvi su i bolje ti je da ne kazem mami za njih, zavrsila bi u dozivotnoj kazni. Neka se vrati ona stara Lorena, ona mirna i draga curica. Molim te.' Tiho sam rekla zadnju recenicu i sjela na krevet nasuprot nje. Spustila sam glavu prema dolje i duboko uzdahnula. Ne znam sto se sve dogada sa ovom obitelji. Moje razmisljanje je prekinulo Lorenino plakanje. Prvo sam mislila da glumi, ali ne. Ona je legla na krevet i cula sam ju kako place. Mozda sam pretjerala sa onim. Nisam ju htjela rasplakati, samo sam htjela da shvati neke stvari. 'Hej, seka, okreni se da te vidim.'  Tiho sam joj rekla i sjela sam kraj nje. Koliko god ja bila ljuta na nju, ne mogu podnijeti da place. Srce mi se slama kada ju gledam ovakvu. 'Pusti me na miru i odi onom svom decku.' Rekla je bahato i moglo joj se skuziti u glasu da je ljubomorna na njega. Odkada sam sa njime uopce ne provodim vrijeme sa svojom vlastitom sestrom. Mozda sam ja kriva za njeno ponasanje.

Nakon duzeg razgovora sa Lorenom izasla sam iz kuce i krenula sam prema Kikiju. Izasla sam iz zgrade i kada ugledala Viktoriju kako sjedi na klupici srce mi je skoro iskocilo od straha. 

Znam da sve rijede i rijede postavljam nove dijelove. Ali sada trenutno nemam vremena i jos mi je jako zao sto vise nema stranice. Falite mi jako ali u ova par dana bez stranice mi je nekako lakse. Nemam vise obaveza niti sam puno na kompjuteru, volim vas najvise.