nedjelja, 27. srpnja 2014.



Deseti dio:-))
Ostavio me pred kucom i odmah sam izasla. Nisam ga ni pozdravila ni nista. 'Princezo znas i sama da neces moci bez mene.' Rekao je kroz otvoren prozor na sto sam mu se samo sarkasticno pogledala i usla sam u zgradu. Ne zelim uopce imati posla sa njime.
Usla sam u kucu i vidjela sam da se jos uvijek nisu vratili. Imala sam vremena malo pocistiti nered koji sam ostavila. Usisala sam kucu i pospremila sam svoju sobu. Taman kada sam sjela na kauc da upalim televiziju mama i tata su upravo usli u kucu. Lorena je usla tek zadnja, ona uvijek ostaje zadnja zato jer je spora. Uvijek mi je bilo zanimljivo kod nje kako stalno negdje kasni, to je naslijedila od tate nazalost. Pomogla sam mami oko stvari. Prvo smo sve raspakirale i vratile u ormar. Mama je bila stalno sretna odkada se vratila iz bolnice i drago mi je zbog toga.
Bilo mi je malo dosadno pa sam pozvala Lorenu da se proseta samnom i pristala je. Na brzinu je obukla tenisice i jaknu i izasle smo iz stana. Pitala sam ju ako zeli samnom proci do McDonaldsa na sladoled i odmah je pristala, nisam ni sumnjala.
Dosle smo u McDonalds nakon pet minuta setnje, Lorena je sjela za stol dok sam ja narucivala dva super shake-a. Donijela sam ih do nje i ona je nekako nervozno uzela svoj, vidjela sam da nesto nije u redu. 'Hej, Lori, sto je bilo? Znas da meni mozes reci.' Rekla sam joj sa mirnim glasom. 'Radije ne bih o tome.' Odgovorila je i ispila svoj shake. Sada sam postala znatizeljna i morala sam saznati o cemu se radi. Ne volim kada mi je sestra tuzna. 'Molim te, reci mi, ako je nesto strasno nista necu reci mami.' Rekla sam joj ponovno moljakavim glasom. 'Znam da hoces.' Odgovorila je odmah. 'Necu, obecajem.' Rekla sam.
'Bilo je to prije vise od tjedan dana, ako se tocno sjecam. Rekla sam ti da idem kod prijateljice sto sam i napravila. Bilo nam je dosadno kod nje pa smo otisle malo na igraliste blizu njene zgrade. Tamo su bili decki iz nase skole sa kojima se nismo druzile. Pozvali su nas i mi smo im prisle. Sjele smo na klupicu kraj njih i nudili su nam cigarete. Prvo nismo pristale, ali onda….' Prekinula sam ju u pola recenice: 'Samo mi nemoj reci da si pristala, ako jesi, bolje da te nema, sto sam ti rekla za to? Uopce nisi trebala ici do njih, imas tek trinaest godina. Pa sto ti je?' pitala sam je ljutito. 'Vidis? Zato ti nista nisam htjela reci. Znala sam da ces tako reagirati i zato sam sutjela, ali ne. Ti sve uvijek moras znati.' Rekla je bezobrazno i krenula prema izlazu. Nisam krenula odmah za njoj dok nisam obukla jaknu i svoje stvari. Ostavila je i svoju jaknu tako da sam brzo krenula za njom, ali vise je nisam mogla naci. Bilo mi je sada zao sto sam se onako derala na nju. Uvijek sve sjebem.
Vratila sam se doma nakon neuspjelog trazenja sestre koja je vec bila doma i gledala televiziju. Pogledala me ljutito i nastavila gledati televiziju. 'Lorena, mozes mi doci pomoci nesto?' pitala sam ju i pokazala sam joj prstom na sobu. 'Ne, mozes i sama sto god ti treba.' Odgovorila je bezobrazno na sto sam ja samo zakolutala ocima i krenula u kuhinju da pomognem mami oko vecere. Danas je radila pizzu, falila mi je mamina kuhinja, ipak je ona najbolja sto se toga tice. Pomogla sam joj oko rezanja salame i sira na male komadice. Lorena je usla i uzela sebi sok. Pogledala sam ju a ona se pravila da nisam u prostoriji. 'Dobro, cure, koji se vrag dogada izmedu vas dvije? Kada ste izasle iz kuce bile ste nasmijane i sretne, sto se dogodilo?' Pitala je mama, a ja sam se samo nasmijesila mami i dala joj do znanja da je sve 'u redu'. Zavrsila sam sa pomaganjem oko vecere i jos je samo trebalo da se spece do kraja pa sam za to vrijeme otisla u kupaonu da se istusiram. Taman kada sam krenula uci u kadu dobila sam poruku na mobitelu. 'Princezo, budi spremna tocno u 23:00 h ispred zgrade, ako se ne spustis, doci cu gore i naci cu te. –Tvoja zvijer.'

1 komentar: