Treci dio :-)
Probudila sam se ranije nego inace. Bilo je tek osam sati i svi su spavali. Tata se vratio. Znala sam po njegovim cipelama razbacanim po podu. Polako sam se presvukla u odjecu za trcanje i isuljala sam se iz kuce. Prva stvar koju sam napravila je da sam si kupila kavu za van. Nakon dvadeset minuta trcanja umorila sam se i sjela sam na klupicu da uzmem pauzu. Nakon par minuta ugledala sam Kristijana kako trci prema meni. Nisam mogla a da mu se ne nasmijesim. Pogledao me sa svojim zelenim ocima i pozdravio me. Malo je sjeo i poceli smo pricati. Cini mi se jako drag i bio je jako zgodan, tako da su mi oci stalno bjezale na njegove ruke. Uvijek je rekao pravu stvar i stvarno zna nasmijati curu. Rekla sam mu da mi se vise neda sjetiti i da idem trcati. Ponudio mi se da mi pravi drustvo i krenuli smo trcati. Nije mi smetalo njegovo drustvo. Dok smo trcali pitao me da jednom odemo van. Vec sam znala gdje ovo vodi ali sam ipak pristala. Dala sam mu svoj broj i krenula prema doma. Brzo sam se otusirala, presvukla sam se i napravila pundu. Probudila sam Lorenu koja je jos uvijek spavala i natjerala sam joj da se spremi da mozemo krenuti mami.
Dosle smo nakon deset minuta setnje stigle smo u bolnicu. Doktori su krenuli prema nama ubrzanim hodom. Imala sam los predosjecaj ali njihov osmijeh na licu me je malo smirivao. Jos uvijek se sjecam recenice koju mi je doktor rekao: 'Stigli ste na vrijeme. Vasa majka je uspjesno operirana. Nisam mislio da ce te tako brzo skupiti novce. Ipak ta operacija nije jeftina, ali sada je vasoj majici puno bolje i nakon tjedan dana ce moci doci doma.' Nisam mogla vjerovati sto je rekao, nije mi nista bilo jasno. Samo sam vidjela tatu kako nasmijan i umoran sjedi na klupici ispred mamine sobe. Krenuo je prema meni a ja sam samo stajala na mjestu sva zbunjena. Lorena je shvatila situaciju prije mene iako nije znala sto se dogada. Samo sam osjetila da me tata cvrsto zagrlio i sapnuo mi:'Kao sto sam ti i obecao, nabavio sam novce i sve je sredeno. Najbitnije je da je mama dobro.' Potrcala sam prema mami i vidjela da jos spava. Nisam ju htjela probuditi. Samo sam je poljubila na celo i izasla iz sobe. Nisam ju htjela muciti sada nakon operacije. Zasluzuje odmor nakon svega.
Izasla sam iz sobe i krenula sam prema pekari koja se nalazi na pocetku bolnice. Kupila sam peciva za mene i Lorenu. Tata nije bio gladan. Vratila sam se do njih i dala sam Loreni pecivo da pojede. Bila je sva sretan i hiperaktivna zbog mame. Znam da je sada sve u redu, ali jos uvijek me muci kako je tata nabavio novce. Htjela sam ga pitati ali jos nije bilo vrijeme za to. Sada sam bila presretna sto je mama napokon dobro. Htjela sam otici u sobu i izgrliti je, ali ne smijem. Jos samo da prode tjedan dana i sve ce se vratiti u normalu. Dobro da su zimski praznici i da imam vremena za ucenje. Ne osjecam se kao da je zima. Mislim da je jos uvijek kasna jesen ili prerano pocinje proljece. Sto god da se dogada, meni je bolje nego da je snijeg.