četvrtak, 24. srpnja 2014.

Prvi dio :-)
Danas se mami malo pogorsalo. Pricala sam sa doktorom i rekao je da sto prije treba na operaciju ako zelimo da prezivi. Te rijeci su me dotukle. Ne mogu izgubiti mamu, ne samo nju ne. Ne bih mogla izdrzati da vise nije sa nama. Pocela sam plakati i vise se nisam mogla sudrzati. Htjela sam ovo sacuvati samo za sebe, nisam htjela da Lorena sazna za ovo. Jos je premlada da se nosi sa ovime. Moram pod hitno porazgovarati sa tatom. Sada nam trebaju novci vise nego ikada. Ne znam jeli mama zna za ovo. Ali vidim da se vise ne smije kao prije. Sada sam gleda u jednu tocku na zidu. Oci joj se vise ne sjaju i mislim da zna za situaciju. Sjela sam na stolicu kraj nje i pogledala sam ju. Suze su mi krenule teci ali taman kada sam ih htjela obrisati da ih mama ne vidi. Vec me je uhvatila i cvrsto zagrlila. Nisam vise mogla izdrzati i ponovno sam pocela plakati. Mama mi je saptala da ce sve biti u redu, ali nisam vise mogla.
Otisla sam doma i rekla sam tati da moramo pod hitno razgovarati. Mislim da je i sam pretpostavio o cemu se radi. Rekla sam mu da nam treba odredeni iznos novaca i to moramo skupiti u roku tjedan dana ako zelimo da mama prezivi. To je zadnja stvar da mama do kraja ozdravi i da se napokon moze vratiti doma. Zacudio me tatin pogled koji mi je dao kada sam mu sve rekla. Bio je zabrinut i rekao mi je da ce u roku tri dana naci novce. Nisam vjerovala u to ali sam se pretvarala da vjerujem. Izletio je iz stana uzrujano. Taman je Lorena izasla iz sobe i pocela me ispitivati previse pitanja. Bila je znatizeljna, ne cudim se, ja da sam na njenom mjestu napravila bih cijelu istragu da saznam sto se dogada. Ali stvarno joj ne mogu nista reci jer to ne bi mogla podnijeti. Samo zelim imati normalan zivot. Rekla sam Loreni da ce sve saznati na vrijeme ali ne sada. Nije bila zadovoljna sa odgovorom pa me pogledala kao tuzni psic. Znam da joj je sada tesko, ali ne zelim da joj bude jos gore. Lorena je nakon sto je shvatila da joj necu reci otisla kod prijateljice.
Cula sam tatu da se dere na nekog na telefon. Mogla sam skuziti da se radi o novcima. Pricao je sa nekime tko mu duguje novce. Cudno, uvijek je moj tata nekome dugovao novce, nikada nije bilo obrnuto. I ne znam odkuda ima novaca da okolo posuduje. Svaki dan me sve vise i vise iznenaduje.
Htjela sam samo malo zaboraviti na sve probleme i stavila sam slusalice u usi i krenula sam trcati po parkicu. Dok sam trcala razmisljala sam o svemu sto se dogada. Udubila sam se u svoje misli da sam zaboravila da gledam gdje trcim. Sljedeca stvar koju sam napravila je bila da sam se nasla na podu. Nisam uopce bila svjesna da sam se zabila u decka koji se vozio na biciklu ili se on u mene.
Pruzio mi je ruku i ispricao mi se. Onda sam mu rekla da sam ja kriva iako nisam znala kako smo se uopce zabili.Predstavio mi se i njegovo ime je bilo savrseno kao i on. Kristijan. Uvijek sam voljela muska imena koja su dugacka.

Nema komentara:

Objavi komentar