nedjelja, 10. kolovoza 2014.




Dvadeseti dio:-))

Probudila sam se sva u znoju. Nisam znala sto mi se dogodilo. Mozda sam sanjala nesto lose, ali ja sam jedina osoba koja se ne sjeca sto je sanjalo i mrzim tu cinjenicu. Jos mi je bilo gore kada sam vidjela da sam sama u stanu. Malo mi je bilo lakse kada sam vidjela ceduljicu na kojoj je pisalo 'Otisao sam do pekare da nam kupim nesto. Umirem od gladi' Barem nije jedini koji je gladan. Da sam sada u McDonaldsu pojela bi sve, ali moram ipak paziti na liniju.
Proslo je sat vremena a njega jos nema. Ne znam ni gdje je ni s kim je, pocinjem se brinuti.

Kristijan P.O.V.'s

Zapeo sam u najvecoj guzvi sto sam mogao. Kasnim doma i mogu se kladiti da se moja princezica brine za mene ili jos gore, da sumnja da sam sa drugom.

Napokon se guzva malo rascistila i krenuo sam prema stanu. Uzeo sam mobitel da pogledam koliko je sati, to mi je bila jedna od najvecih gresaka u zivotu.

Ivana P.O.V.'s
'Gdje je?' Stizem za minutu rekla sam histericno, obukla jaknu i krenula prema bolnici. Pozvala sam taksi koji je dosao jako brzo, na svu srecu i vec nakon dvadeset minuta sam se nasla sam se u bolnici. Odmah sam se sjetila kako sam dolazila mami ovdje u posjetu i rastuzila sam se jos vise. Ne mogu ni vjerovati da je Kristijan imao nesrecu. Dosla sam do gospode koja je setala hodnikom i pitala sam ju u kojoj je on sobi. Kada mi je pokazal prstom na sobu koja je bila malo na dalje od nas, odmah sam krenula prema njemu. Usla sam i kada sam ga vidjela kako lezi sa ogrebotinama na licu, suze su mi krenule na lice.

'Hej, stigla sam sto sam brze mogla.' Rekla sam mu tiho znajuci da spava i da me ne moze cuti.'Drago mi je da si dosla i zao mi je sto ti nisam donio pecivo. Nisam stigao.' Rekao je i nasmijesio se, odmah mi je bilo lakse cim se on smije. Polako sam mu se priblizila, poljubila sam ga i naslonila sam se na njega. 'Ne volim dolaziti ovdje.' Rekla sam mu tiho a on je odmah pitao zasto. 'Ma doci ce vrijeme i za tu pricu, sada samo lezi i spavaj.' Rekla sam mu tiho i zaklopila sam oci.

Stjepan P.O.V.'s (Ivanin tata)

'Ovo radim zadnji put. Ne zelim vise imati posla sa time.' Rekao sam sefu na telefon i zivcano otvorio vrata od sobe. Lorena je sjedila na stolici i ponovno tipkala po svome mobitelu. Jako se promijenila u zadnje vrijeme i ne svida mi se nacin na koji razgovara samnom. Trebala bi imati postovanja prema meni, ipak sam joj otac. Taman kada sam krenuo prema vratim od stana usla je Klaudija i odustao sam od pokusaja da dodem do kafica. (Klaudija je Ivanina mama.) Danas sam zadnji put trebao da dostavim robu kupcu, ali morati cu odraditi barem jos tri tjedna do kraja ovog pakla. Ne mogu se zaliti da ne dobivam dovoljno novaca, ali opet me je strah policije.

Nema komentara:

Objavi komentar