srijeda, 6. kolovoza 2014.



Petnaesti dio:-))
'O cemu sada moramo razgovarati? Zar ne mozemo samo jednom lezati na kaucu, maziti se i gledati film. Znas, za promjenu.' Rekao mi je dok mi je nosio casu vina. 'Ne, ovaj put moramo razgovarati.' Odbrusila sam i pokazala sam mu sa rukom da sjedne kraj mene. Poslusao me i pogledao sa zabrinutim pogledom. 'Ne moras se brinuti. Nije nista strasno.' Rekla sam mu i stavila sam svoju ruku na njegovo rame. Samo se nasmijesio i naslonio na jastuk koji je bio iza nasih leda. 'Samo me zanima zasto se moji roditelji tako ponasaju prema tebi. Ne zelim da ovo shvatis krivo, mislim da si super i sve.' Rekla sam mu i on se samo smijesio kao najveci kreten. 'Jel mogu ja zavrsiti normalno recenicu a da se ti ne smijes kao budala?' Pitala sam ga i preokrenula sam sa ocima. 'Dobro ajde, necu vise.' Rekao mi je i napravio ozbiljnu facu. Znala sam da ga to nece dugo drzati ali sam nastavila sa pricom. 'Cudno mi je sto su tako ljubazni prema tebi. Jesi li im nesto rekao ili?' Pitala sam ga i naslonila sam se na njegovo rame zato jer sam bila umorna. 'Nisam nista rekao. Valjda sam im simpatican. Stvarno ne razumijem zasto ne bi trebali biti takvi prema meni.' Odgovorio je i poljubio mi tjeme glave. 'Ma nije bitno. Samo zaboravi na ovaj razgovor. Okej?' Pitala sam ga i poklonila sam mu jedan sicusan smijesak na licu, ipak je zasluzio to koliko god se ja ljutila na njega.
Probudila sam se u pola noci ne znajuci gdje sam. Samo sam vidjela da sam pokrivena dekom u njegovom krevetu. Nije se nista dogodilo izmedu nas zato jer jos uvijek imam haljinu na sebi. Ali cudno mi je sto sam sama u sobi, uvijek kada bi se probudila u njegovom stanu bio bi tu kraj mene i spavao bi. Samo se nadam da me nije ostavio ovdje samu i otisao nekoj drugoj. Polako sam se digla iz kreveta i krenula sam prema kuhinji. 'Hej, zasto ne spavas?' pitao me Kristijan i dignuo se sa stolice da me zagrli. To je i napravio a ja sam se samo opustila u njegovom zagrljaju. 'I kako si spavala?' Upitao me a ja sam mu se samo nasmijesila. 'Budalice, tek je ponoc. Kako bi se mogla naspavati samo u tri sata. Bilo bi bolje da si kraj mene u krevetu.' Rekla sam mu i primila sam ga za ruku. Popela sam se na prste i ostavila sam mu mali poljubac na usnicama. Samo je duboko udahnuo i zatvorio oci. Odmaknula sam se od njega i krenula sam natrag u krevet. 'Hej, hej, hej kud ces sada? Pitao me i rasirio rukama da mu se vratim u zagrljaj. Nisam ga poslusala i nastavila sam krenula prema krevetu. 'Ne ides ti nikuda bez mene, jel jasno, princezice?' Rekao je i krenuo za mnom. Legla sam na krevet i pokrila sam se sa dekom. 'Ne spavas ti bez mene.' Rekao je i poceo skidati majicu sa sebe. Obozavala sam gledati njegove plocice, isplatilo mu se ici svaki tjedan dvaput u teretanu. Izgleda presavrseno ali ne zelim da zna da mu se divim. 'Spava mi se i pusti me danas.' Rekla sam mu i okrenula sam se na drugu stranu kreveta. 'Mogu te barem zagrliti dok spavas.' Rekao je i dok se priblizavao prema meni.
Osjetila sam kako me zagrlio i samo sam zaklopila oci. Godilo mi je kada me tako grli.  Samo zelim spavati i nista vise.
Probudila sam se oko devet sati i vidjela sam da sada Kiki lezi kraj mene. Uciniti cu malu promjenu pa cu mu pobjeci doma. Neka se on brine malo za promjenu.
Na brzinu sam se obukla i krenula sam prema vratima. Polako sam otvorila vrata i ubrzala hod da me ne uhvati. Ne znam ni sama zasto odlazim od njega ali nesto mi govori da ako duze ostane da cu sve zeznuti. Spustila sam se sa liftom i nakon par minuta sam se nasla ispred njegove zgrade. Jos jednom sam se okrenula da vidim jeli zrak cist i pozvala sam taksi. Znala sam da cu morati pricekati barem desetak minuta da taksi stigne, ali na srecu on se nije probudio dok sam cekala taksi. Dosao je nakon par minuta i rekla sam vozacu da me odvede na moju adresu, sto je i ucinio.
Vratila sam se doma i polako sam se usuljala u stan nadajuci se da svi spavaju, ali sam se prevarila. Svi su vec bili budni. Mama je kuhala rucak, bilo je tek oko deset sati a ona je vec bila na nogama, sto me zacudilo. Tata je citao novine a Lorena je kao i inace tipkala po svome mobitelu. Uskoro joj je rodendan pa je zelim iznenaditi sa novim mobitelom, samo jos moram naci novce da si prisustim to.
'Hej izbjeglice.' Cula sam tatin glas kako me zadirkiva. 'Sto je?' Pitala sam ga malo ljutito i otisla sam u sobu. 'Ivana, dodi malo na sekundu.' Mama me zvala a meni se uopce nije dalo ici, ali morala sam. 'Da?' Upitala sam i uzela sam si bananu sa stola. 'Jako mi se svida tvoj novi decko.' Rekla je i nasmijala se u tom istom trenutku kada je zavrsila recenicu. 'Nije mi decko, isuse.' Odbrusila sam joj i digla sam se sa stolice. 'Ne moras se odmah ljutiti, kceri. Samo kazem da je jako drag i da bi ga trebala cuvati samo za sebe.' Tiho mi je rekla. 'Nesto mutite, zar ne?' Pitala sam sumnjivo. 'Ne mutimo nista, kceri. Samo ti je on super prilika pogotovo sada.' Ubacio se tata u razgovor. 'Kako mislis sada?' Pitala sam ga sa zbunjenim izrazom lica. Dao mi je odgovor koji mi se uopce nije svidio 'Pa sada imamo financijskih problema a on ima dosta novaca, mogao bi nam pomoci.' Nakon sto sam to cula samo sam uzela svoju torbu i krenula prema vratima. 'Ne mogu vjerovati da ste ovako nisko pali. Odkada su vam novci tako bitni? Uvijek ste me ucili da novac nije sve na svijetu, a sada radite sve obrnuto. Ne zelim uopce imati posla sa vama!' Rekla sam i zalupila sam vratima od stana. Nisam uopce znala kamo idem, ali sam izasla u stiklama i haljini od sinoc i nije me bilo briga kako izgledam. 'Princezo, pobjegla si mi jutros.' Cula sam glas iza svojih leda i odmah sam znala da je Kiki dosao po mene. Krenula sam prema njegovom autu, usla sam i naslonila sam se na sjedalo. 'Nista neces reci?' Pitao me a ja sam mu se samo nasmijesila.

Nema komentara:

Objavi komentar